Svetlanom Arsović - Socijalni radnik.
- 1. Šta je suština Vaše profesije?
Ova profesija u svom fokusu ima ljude, posebno pojedince i grupe koji su u stanju socijalne potrebe iz bilo kog razloga. Bitno je pružiti im podršku u prevladavanju kriza, kao i podršku u povezivanje sa drugim institucijama i sistemima kako bi ostvarili svoja prava. Iako je suština ista, način rada se razlikuje u zavisnosti od konkretnog radnog mesta. To mogu biti Centri za socijalni rad, ustanove socijalne zaštite, nevladine organizacije, privatni sektor, pružaoci usluga na lokalu ( prihvatilišta, gerontodomaćice, dnevni boravci) .
- 2. Kakvo je obrazovanje neophodno, šta ste Vi završili?
Potrebno je visoko obrazovanje. Ja sam završila Fakultet političkih nauka, smer socijalni rad i socijalna politika. Taj isti smer sada postoji i na nekim privatnim fakultetima. U sustemu socijalne zaštite svoje mesto imaju i osobe srodnih struka (psiholozi, pedagozi) ali je često prisutno pogrešno mišljenje da te struke mogu jedna drugu da menjaju, ali to nije tačno već svaka profesija ima svoje svoje mesto i zadatke.
- 3. Kakvo je prethodno radno iskustvo potrebno i da li je ono neophodno? Nabrojte nam najvažnije stavke Vaše profesionalnog puta.
Da biste mogli da radite kao socijalni radnik u sistemu socijalne zaštite neophodno je da, pored završenog fakulteta, posedujete i licencu za obavljanje osnovnih stručnih poslova koje izdaje Komora socijalne zaštite nakon godinu dana pripravničkog staža i uspešno položenog ispita. Što se mog profesionalnog puta tiče, trudila sam se da još tokom studija krenem sa volonteskim radom, kako bih stekla praktično iskustvo. Nakon završenog fakulteta volontirala sam u Centru za socijalni rad, kao i u Centru za razvoj usluga socijalne zaštite u Kragujevcu. Prvi posao u struci je bio van socijalne zaštite. Konstanta tokom ovog perioda ( tokom školovanja, a i nakon toga ) je neformalno obrazovanje putem seminara, literature ( dosta toga je dostupno na internetu).
- 4. Šta savetujete mladima koji žele da se bave Vašom profesijom?
Mladima koji biraju ovu profesiju savetujem da već na studijama krenu sa volonterskim radom u organizacijama koje se bave pružanjem podrške osobama. Smatram da je to dragoceno iskustvo koje pruža priliku da se oseti praksa, a samim tim će oni moći da procene šta je bolje u budućnosti za njih ( privatni sektor ili socijalna zaštita) pa će prema tome moći da se vode. Fakultet političkih nauka ima dobro organizovanu stručnu praksu koja je svake godine drugačija i to daje mogućnost da se prođe kroz više institucija.
Iako zvuči kao floskula, bitno je da ulažete i radite na sebi. Posao zahteva neposredan kontakt sa ljudima i to može da iscrpi, pa je jako bitno raditi na svojim emocijama i osećanjima i čuvati psihu da bi mogao posao kvalitetno da se radi, a da privatni život ne trpi.
- 5. Kako ste našli prvi posao?
Prvi posao sam našla nepunih godinu dana nakon fakulteta, tokom tog perioda sam volontirala i išla na seminare. Za prvi posao sam (verovali ili ne) poziv dobila sa Nacionalne službe za zapošljavanje. Socijalni radnici su deficitaran kadar u pojedinim gradovima u Srbiji, tako da ako je to slučaj sa Vašim gradom možete da računate na ovako nešto.